Za početak
Za početak da se predstavim. Ja sam jedna obična mama, jedna od onih mama koje svakodnevno srećete u prodavnici, na pijaci, na ulici, u čekaonici dečijeg doma zdravlja. Redovno uniformisana u farmerice i malo širu majcu, prečesto sa neurednom frizurom, jako retko našminkana a o manikiru da i ne govorim. Obična mama, redovno natovarena sa najmanje dve kese, torbom i makar jednim dečijim rancem. Mama koja levom rukom drži ručicu devojčice od šest a desnom ručicu dečaka od tri godine. Mama koja razgovara sa decom, ponekad podvikne na njih u sred grada i koja večito negde žuri i stalno se žali kako joj fali bar još jedna ruka da bi mogla da ponese sve sitnice.
Ipak, ja sam jedna neobična mama. Imam malo drugačiju frizuru, malo drugačiji ukus u muzici i mnogo drugačije stavove i principe od drugih mama. Ja sam mama koja svoju decu vaspitava na potpuno drugačiji način od njenih komšinica, drugarica, rodjaka i mada taj način samo čini dobro mojoj deci, gotovo svi iz moje okoline me kritikuju i prigovraju jer moj način nije uobičajen način. Ja sam neobična mama i želim da izrazim svoje mišljenje, pa ko zna, možda se neko i složi sa mnom.